HrvatskiEnglish

Udruga za povrat židovske
imovine u Hrvatskoj

Uvodna riječ

Udruga CEDEK osnovana je 2004. godine u Zagrebu kao odgovor na izostanak povrata židovske imovine(sa naglaskom na privatnu) u Republici Hrvatskoj. CEDEK se bori za reviziju nekih rješenja Zakona koji regulira povrat konfiscirane i nacionalizirane (u narednom dijelu teksta: oduzeta)  imovine – a naglasak je na dvije potpuno neprihvatljive činjenice koje postavlja zakon:

1. Pravo da ovlaštenik naknade može biti samo nasljednik prvog nasljednog reda – što je u slučaju židovske imovine osobito sramotno rješenje vodeći računa da je zbog poznatog holokausta u doba 1941-1945 u Hrvatskoj ostalo malo živućih židova prvog nasljednog reda.

2. Pravo na naknadu se po Zakonu ostvaruje za imovinu koja je oduzeta u periodu nakon 1945. godine. Postoji mnogo židovske imovine koja je bila oduzeta u periodu 1941-1945 antisemitskim zakonima, a nije bila vraćena - pa niti u kratkom razdoblju kada se, nakon 1945, dešavao formalni povratak židovske imovine.

Danas 2016., dakle 26 godina nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj moramo konsternirano utvrditi da se osim prigodno izgovorenih riječi na račun problematike oduzete židovske imovine, u protekle 26 godine ništa nije promijenilo.


Židovska imovina još uvijek nije vraćena pravim vlasnicima ili njihovim zakonskim nasljednicima. Tako su sve vlade od 1990. do danas obećavale povrat imovine, no uvijek je nađen neki razlog zašto ne vratiti židovsku imovinu. U početku je to bila pljačkaška pretvorba i privatizacija ili pak prodaja otetih stanova trenutnim stanarima do tvrdnje da se zemljišta ne mogu vratiti pravim vlasnicima jer postoje “viši državni interesi” ...

Prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman još je daleke 1992. napisao Tommyu Beeru, predsjedniku B’nai B’rith International, pismo u kojem je ustvrdio kako je u Hrvatskoj Židovima vraćena imovina. Drugi predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je za vrijeme svojega posjeta SAD-u i prijema kod najvećih židovskih organizacija ustvrdio kako će se založiti za povrat sve židovske imovine pravim vlasnicima. Nekadašnji predsjednik Hrvatskog sabora, Vladimir Šeks, tako je rekao ambasadoru Schmuelu Meromu kako je u Zakonu o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine židovska imovina potiho uključena u vraćanje imovine, iako već i sam naslov govori da o tome nema ni govora. Taj Zakon koji je i sada na snazi, oduzetu imovinu u periodu 1941.-1945. uopće niti ne spominje. Dapače, mnogim otimačima židovske imovine u periodu 1941.-1945., se ta imovina, dakle ono što su oteli, vraća u potpunosti i u naturi – njima, ili njihovim nasljednicima. Dakle daje im se pravo da legaliziraju i vrate u naturi ono što su, u krvi, oteli drugima!

Danas, kada je Republika Hrvatska redovna članica  Europske unije, postoji potreba za revizijom Zakona o naknadi.

Revizijom Zakona se židovska imovina mora vratiti pravim vlasnicima ili njihovim nasljednicima uzimajući u obzir datum 10.4.1941. kao početak kriminalno nepravične konfiskacije. Revizija mora usvojiti rješenje da se sve dosadašnje realizirane prodaje, akti i Zakoni koji su doneseni od toga datuma do danas, a tiču se židovske imovine, ponište. Imovina se mora vratiti pravim nasljednicima u potpunosti sa datumom 10.4.1941. Imovina se mora vratiti tamo gdje je to moguće i gdje ona postoji u naturi, a tamo gdje ona više ne postoji zamjenskim nekretninama, a tek iznimno u novcu ili državnim obveznicama, ali u tržišnoj vrijednosti. Pritom treba posebno naglasiti problem ošasne imovine, dakle imovine bez nasljednika koju predstavlja WJRO i koji jedino ima pravo, u dogovoru sa lokalnim židovskim zajednicama, sklapati sporazum sa državom.


Kronologija otimačine Židovske imovine

1941.
Proglašenjem NDH stupaju na snagu rasni zakoni koji imaju za cilj istrebljenje židovske populacije, paralelno s time i otimačinu sveukupne imovine koja je pripadala Židovima. Imovina je otimana privatnim osobama i prodavana u bescjenje pripadnicima Ustaškog pokreta.

1945.
Proglašenjem Socijalističke Republike Jugoslavije i uspostavom komunističkog režima konfiscirana je sva oduzeta imovina iz doba NDH. Kod imovine bez nasljednika ona biva formalno vraćena na jedan dan, te ponovno oduzeta u korist države.

1947.
Židovska populacija iz Jugoslavije dobiva mogućnost iseljenja u Izrael, pod uvjetom da se odrekne sveukupne imovine koju posjeduje na teritoriju Jugoslavije, uz istovremeno odricanje jugoslavenskog državljanstva. 1958. Komunističke vlasti provode nacionalizaciju privatne imovine, dakle biva oduzeto sve ono što je još ostalo u privatnim rukama.

1958.
Prvi višestranački izbori, obećano je vraćanje sveukupne imovine pravim vlasnicima.

1990.
Prvi višestranački izbori, obećano je vraćanje sveukupne imovine pravim vlasnicima.

1992.
Provodi se pretvorba i privatizacija društvenog vlasništva koja dopušta otkup tvornica i firmi koje su nekada bile privatne, zajedno sa dijelovima ili cjelokupnim nekretninama oduzetim od privatnih vlasnika.

1996.
Donosi se Zakon o naknadi koji je i danas na snazi i koji omogućuje otkup privatnog vlasništva, kao što su dijelovi zgrada, stanovi i slično trenutnim korisnicima te imovine.

2002.
Izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za oduzetu imovinu priznata je mogućnost naknade i nekim stranim državljanima, ali sa rokom od 6 mjeseci za dostavu potraživanja.

od 2002. do daljnjeg
Zakon se nije mijenjao, a praksa rješavanja molbi za naknadu se samo pogoršavala --- kada i dođe do nekog rješenja ureda koji su ovlašteni za provođenje postupka JAVLJA SE DORH sa ŽALBOM NA RJEŠENJE, a nakon toga se postupak „zagubi“ u tami birokratskih ladica ...

Dokumenti

Opći dokumenti

Dopisi meritornim institucijama i osobama

Međunarodni dokumenti ili istupi značajnih osoba

Kontakt

cedekcroatiaorg@gmail.com

Palmotićeva 16, 10000 Zagreb, Croatia